UPPER SORBIAN

Naa wótče, ki~sy ty w njebjesach: swjećene budź twoje mjeno.

Přińdź k nam twoje kralestwo. Twoja wola se stani, ako na njebju tak te~na zemi.

Naa waědny chlěb daj nam dźensa.

A wodaj nam naae winy, jako my wodawamy naaim winikam.

A njewjedź nas do spytowanja, ale wumo~nas wot teho złeho.

Přeto~twoje je to kralestwo a ta móc a ta česć haě do wěčnosće.